Urbana sinapsa

ADA Centar iz Mostara je incijator i organizator ljetne škole arhitekture održane krajem jula 2015.god., pod nazivom Urbana Sinapsa.
Za Tristotrojku piše: Soraja Ćehić

Naziv ljetne škole je pojam iz oblasti medicine, koji približava koncept ideje.
Sinapsa je dodirna tačka između dva neurona, mjesto gdje dolazi do prenosa signala sa jednog neurona na drugi (poput mosta). Organizatori ljetne skole prepoznali su potrebu za dodirnom tačkom u urbanom smislu, kako između ljudi, tako između javnog prostora, sadržaja, ulica i sl. Zadatak ljetne škole je stvoriti dodirnu tačku kroz arhitektonsko riješenje Centra za arhitekturu, umjetnost i dijalog – ADA, mjesto komunikacije u kojem svi zainteresovani građani, ljubitelji arhitekture i umjetnosti mogu dati svoj doprinos procesu urbanog razvoja zajednice.

Lokacija sinapse

M 1: 1000 Grad Mostar sa svojim ekstremima u političkim i kulturnim sferama predstavlja izazov za razvoj jedne kulturne institucije, a istovremeno inspiriše svojom vječito poznatom borbom entuzijastičnih pojedinaca sa koruptnim zajednicama.

M 1:1000 Bulevar, saobraćajnica koja se smatra linijom podjele grada. Fiktivna granica između istočne i zapadne strane, i najglasniji podsjetnik prošlosti, ukrašen nizom ruševnih objekata iz Austrougarskog perioda, obilježenih sa nikada saniranim rupama i nikada očišćenim gelerima. Najviše objekata je oštećeno upravo tu tokom minulog rata, čije je obnavljanje i revitalizacija vječito aktuelna tema.

1:500 U neposrednom okruženju se nalazi niz osnovnih škola: Aleksa Šantić, Petra Bakule, Internacionalna škola, škola za djecu sa posebnim potrebama, te Muzička škola; zatim okupljališta atraktivna za mlade, kao što su: omladinski kulturni centar „Abraševic“, stara Gimnazija na Španskom trgu i Mostarski teatar mladih.
Pozicioniranje ADA Centra unutar opisanog užeg i šireg obuhvata vrlo je interesantna i inspirativna lokacija za riješavanje dodirne tačke, kako u urbanom smislu, između poslijeratne istočne i zapadne strane, tako i u osmišljavanju javnih prostora i sadržaja u samom centru grada koji trebaju da spajaju i probude svijest novih generacija.

Receptori, neurotransmiteri i nervni impulsi sinapse

Receptor ima za ulogu otkrivanje i prijem promjena u spoljašnjoj i unutrašnjoj sredini, te pretvaranje draži u nervni impuls. Receptor ljetne škole je ADA Centar, mjesto spajanja, okupljanja, suradnje, podrške i dijaloga, neovisna platforma gdje se građani mogu susresti i konzumirati grad kao kulturni izričaj, kroz arhitekturu i umjetnost.Neurotransmiteri se ponašaju kao prenosioci poruka, tako što transmituju signale od neurona do ciljane ćelije preko sinapse.

Neurotransmiteri ljetne škole su studenti arhitektonskih fakulteta dodiplomskog i postdiplomskog studija iz Tokija ( Keio Univerzitet i Univerzitet u Tokiju), Sarajeva (Univerzitet u Sarajevu i Internacionalni Univerzitet u Sarajevu), i Beča (Tehnički Univerzitet u Beču) koji prenose signal sa jednogneurona na drugi kroz razmjenu mišljenja, dijaloga i praktičnog rada. Nervni impulsi je vid generisanja i prenošenja informacija kao odgovor na promjene u spoljašnjoj sredini. Propraćeno predavanjima o shvatanju potrebe grada i načina na koji se razvija. Nervni impuls ljetne škole su stručnjaci iz oblasti arhitekture i urbanizma prof.Darko Radović, Profesorica Davisi Boontharm, dip.ing.arh Senada Demirović Habibija te arh. Amir Vuk Zec, koji su inspirisali i usmjerili studente tokom rješavanja zadatka.

Ono što je ostavilo snažan utisak, je dinamika rada i težnja da se ujedine ideje… Svi pomažu jedni drugima međusobno, svi su svjesni vrlina i mana susjednih grupa. Ne nameće se ego pojedinca već se trenira rad u grupi, kroz pozitivan produktivan stav da svi imamo isti cilj, podjednako pravo glasa, kao i pravo introverta da obzervacijom dođe do ključnih dopunskih ideja, za svoju grupu ili grupu koja se fokusira na potpuno drugačijem konceptu. Jedino što nije bilo tolerisano je indiferentnost, nezainteresovanost, i nerad.

Učesnik radionice

Prezentacija radova pred žirijem

Važan dio programa Ljetne škole je svakako bila javna prezentacija radova pred stučnim žirijem, kojeg su činili receptori Ljetne škole zajedno sa japanskim arhitektom i profesorom Kengo Kumom.

O tome koliko su uspješno studenti odgovorili na zadatak, rekla nam je nešto više Senada Demirović Habibija, kustosica i kreativna direktorica ADA Centra:
„Žiri nije bio formiran kako bi se ocjenjivali i nagrađivali radovi, već kako bi mi kao ADA centar mogli dobiti preporuke o načinu kako nastaviti razvijati ovaj projekat, a studentima je, mislim, bilo korisno čuti komentare arhitekata i profesora Kume, Vuka , Radović i Boontharm. Mislim da je kod ovakvih škola i radionica, osim onih koje su za ocjenu, bitno druženje, stjecanje novih znanja i novih poznanstava .Pobjeđivanje i takmičenje, manje više, sve u svemu, sva četiri rada imaju elemenata koji bi mogli ići u dalju razradu, a mi ćemo se pobrinuti da se projekat svakako nastavi dalje razvijati. Hoće li se to desiti ovog trena ili u izvjesnom vremenu kada se steknu uslovi, to je pitanje na koje bi odgovor mogao biti u skorije vrijeme, ipak za sada mi smo više nego zadovoljni što smo dobili kvalitetne rezultate.”

Radionice

Studenti su podijeljeni u izmiješane i jednake grupe od po 5 članova svih zastupljenih fakulteta, vrijeme za grupni rad proizvoljno koriste da obilaze lokaciju, grad, crtaju, skiciraju, u grupi ili pojedinačno; istraživanje je fleksibilno.

Završni projekt svakog studentskog tima treba da otjelovi ideju URBANE SINAPSE kroz arhitektonsko rješenje, uspostavljajući čvrstu vezu između koncepta, programa i materijalizacije. Predviđeno je da se kroz kreativan rad, i dobro promišljenim potezima, dođe do rješenja uz pomoć svojih koordinatora-mentora, kojima je zadatak da aktivno prate rad i usmjeravaju studente na naredni korak.
Bitan dio radionice je shvatanje potrebe grada i način na koji se razvija kroz urbanistička istraživanja šireg i užeg obuhvata, te kako konceptualno obogatiti prostor radionicama, i ostalim sadržajima koji doprinose kako intelektu tako i refleksiji njegove sredine. Sedmodnevni rad ovih grupa dao je za rezultat u potpunosti različita rješenja i različite pristupe. Postavljaju se pitanja stalnosti arhitektonskog objekta kao građevine i promjenljivosti objekta kao prolaznosti umjetničke pojave.

Silent shouts of Mostar

Okupljanje mladih i širenje pozitivne energije

Postoji izuzetna street-art kultura koja izgleda da je uzela maha u Mostaru. Gdje god da krenete nabasat ćete na nju, i u svemu na što naiđete, od pjesama, citata i političkih izjava do apstraktnih grafika, naivnih škrabotina i simboličkih slika. Dovoljno je samo vidjeti malog letećeg vuka na zidu da osjetite radost iza njegovog stvaranja. Ona se izlijeva na ulicu i širi osjećaj optimizma. Vjerujemo da sav Mostar treba ovu energiju.

Vanjski dnevni boravak
Dnevni boravak se nalazi sjeverno od ruševina ispod rampe da se zaštiti od sunca i kiše. Prateći prirodnu topografiju, osjenjeni prostor se spušta. Ovo je također učinjeno da odvoji prostor od pločnika bulevara.

Povezanost
Važno je da forma prenosi poruku ujedinjenja. Mostovi su veliki dio mostarske baštine i identiteta. Stvaranjem mosta sa rampom preko bulevara, nadamo se da ćemo stvoriti simboličku vrijednost u zgradi. Rampe su vizuelno jasne iz daleka, privlačeći ljude u zgradu.

Studenti: Ena Hadzić (Arhitektonski fakultet Sarajevo), Johan Bang (University of Tokyo), Iva Marinčić (Arhitektonski fakultet Sarajevo), Helena Udovičić (Fakultet građevine, arhitekture i geodezije Split) Roxane Czarnobroda (Keio University)
Mentori: Dipl.iur.dr. Ko Nakamura (University of Tokyo)

LEARNING FROM THE RUINS

-Mostar Art Dialogue Architecture Center

Koncept
Osnovno polazište je simbolično pozicioniranje ADA centra unutar opisanog užeg obuhvata.
Ruševine se mogu interpretirati kao drevni povijesni lokaliteti ili kao stari, oronuli objekti prekriveni grafitima. koncept centra je da upozna mlade kreativce i arhitekte sa bolnom prošlošću grada, te da ih edukuje kako da poboljšaju okolinu implementiranjem funkcionalnih rješenja.

Arhitektura objekta prati pomenuti koncept sa pogledom kroz duboke prozore pažljivo orijentirane prema značajnim ruševinama kao sto su: stara željeznička stanica, staklena banka, ljubljanska banka; te sa interpolacijom fasade kroz savremenu interpretaciju ruševina.

Centar je u metaforičkom smislu dobio ulogu bolnice za oživljavanje bolesnih zgrada u neposrednoj okolini. U tlocrtu partera su zadržane pješačke staze koje su služile kao kratice, a sada vode pješake kroz unutarnje dvorište centra i time suptilno pozivaju u objekat.

Studenti: Jin Go-Un (Univerzitet u Tokyu), Ana Jugović (Tehnicki univerzitet u Beču), Tomotake Miyagaki (Keio Univerzitet u Tokyu), Mia Gaštan (Građevinski Fakultet u Mostaru), Nikolina Ramljak (Arhitektonski fakultet Sarajevo)
Mentor: dipl.ing.arh. Soraja Ćehić

Traveling pavilions
Studenti: Belkisa Ivanković (Arhitektonski fakultet Sarajevo), Takeru Kumagai (University of Tokyo), Merima Šabić (Arhitektonski fakultet Sarajevo), Soyoka Tsuyi (Keio University), Dina Haljeta (Arhitektonski fakultet Sarajevo)
Mentor: dipl.ing.arh. Esma Šantić

Koncept

Projekat ove grupe bazirao se na pristupu problemu primarno sa urbanističkog aspekta. Šta je to potrebno Bulevaru da bi nastavio da živi i priča nove priče. Pored fiksnih paviljona koji su predstavljali ADA centar, fleksibilni paviljoni su dali mogućnost da prostor postane multifunkcionalan, kako po pitanju vremenskih prilika, tako i po pitanju aktivnosti koje se dešavaju, bilo da je riječ o izložbama, radionicama i sl. Fiksni paviljoni su formirani od trouglova koji sa konstruktivnog aspekta ispunjavaju sve potrebene uslove. Na kraju smo shvatili da želimo da se ideja paviljona vizuelno poveže sa cijelim gradom Mostarom. Tako su nastali “putujući paviljoni” koji su na različitim, turistički atraktivnim lokacijama u Mostaru imali za ulogu promociju naše ideje, a samim tim i ADA centra i aktuelnih dešavanja.

Building from the memory
Studenti: Tea Gaštan (Arhitektonski fakultet Sarajevo), Justin Hsu (University of Tokyo), Moe Suzuki (Keio University), Adil Glavovic (Arhitektonski fakultet Sarajevo), Emina Isić (Arhitektonski fakultet Sarajevo)
Mentori: dipl.ing arh. Natalia Zanoški i dipl.ing. arh. Darko Plevnik

Koncept
Razlaganjem postojećih ruševina na lokaciji, elementima iz prošlosti daje se nova namjena i udiše život recikliranjem kao jednim od principa održivog građenja. Fleksibilnost ovog tipa izgradnje ogleda se u jednostavnoj izgradnji na različitim lokacijama i mogućnosti uklapanja u ambijent. Ideja je uključiti građane različitih vještina u izgradnju objekta, koji spajanjem elemenata koje su sami donijeli udišu u objekat dio sebe te stvaraju emotivnu vezu, zbog čega se uvijek rado vraćaju.

The Students
WORKING FOR/WITH KUMA, EXPERIENCES, QUALIFICATIONS

Interview with students
Is it possible for every student of your faculty to apply for Kuma lab? or is there a selection? How does he choose which students are going to be on his team?

Justin Xzu (China): There is a selection, for undergraduates: every student from the department of architecture could apply at Kuma lab for their graduation thesis. The maximum of new undergraduate members per year is 3. If the number of applicants is more than three people, proff. Kuma will hold an interview of applicants based on their portfolio to select three new undergraduate lab members. For the master degree, the application of the University of Tokyo (including Kuma lab) is opened for everyone in the world. And the selection is based on a very difficult examination held by the university, including architecture structure, environment, equipment, history, construction, and a drawing exam. Besides this test, the aplicant is in the end interviewed and the members are selected based on their scores.

What does a day at Kuma lab look like for you? What is it like to work for/with him?

Justin Xzu (China): A day of Kuma lab is very free… When people have a lab project to do, their schedule is controlled by the deadline of project and the date of meeting with Kuma, just like working in an architecture office. When people do not have a project to do, they will find some competitions to work on, or some studio of school, or working on their portfolio, etc. By all means, it is a very free environment. Of course, we go out to drink a lot…

 

Jin Go Un (Korea): Kuma lab is quite busy but if you do not choose any PJ, you can just play everyday. It just depends on a persons choice. Usually, students with diverse abilities are always busy, and the thesis is not so important in the Kuma lab, because working on a project is more important actually. But a thesis is necessary of course for your graduation.
I think in this lab, there are lots of students who are excellent, so there is good chance to learn from other students as much as from Kuma.

What are the students in the lab mostly working on?

Justin Xzu (China): Proff. Kuma will separate work in office and lab work. Compared with works of office, projects that lab also does are always more experimental, such as competitions and pavilions. Team members of each project are all volunteers, people select the project that they are interested in and pick their project manager (lab staff such as Nakamura).

KO NAKAMURA
Interview

When You work on a project with the students, what is Kumas role in that?

Ko Nakamura san: His role is the leader of the team, when we do a competition or some project with him, he has some responsibility for this so we follow his opinions, basically. For example: we have 3 months on to submission of the competition, after one week we sketch and make ideas, and everyone presents them to him…

 

He is a strong character, he makes quick determined decisions, he understands, when he sees some models and when he listens about them, he understands everything, and he chooses one out very quickly, and he suggest : “this is the very problem of our segment/project”, but this decision is mostly based on the projects complexity, the site, those types of things. Before we meet with him we have to study about border structure, how many stores are good for this project, or what position is good for the model, also we have to analyze the programs, what kind of program should be on the ground floor, what kind should be on the upper floor, so based on this analysis he decides how our proposals should be. So if we prepare enough research, enough scene, and enough proposals, he chooses this very quickly, but if we don’t prepare enough, he sometimes says: ”No. I can’t choose right now”, that means we do it again, or we have to study about these kinds of programs, he knows what is most important in this project, he can understand easy, so if we try to make out a type of the shapes to show him, sometimes he says: “shapes don’t matter, you have to study the programs”, so they do that again, from the research of the program.

What happens if he is not satisfied with your second proposals either?

Nakamura san: We never stop trying again until we get there. *chuckles*
But at the same time, he never does that, some people may do it again and again and again and decide submission of it. With Kuma san, sometimes of course we have to do again but decide fastly and go deeply, it is an unwritten rule that we get only a second chance if we happen to not have enough the first time?

What is Your role as the Coordinator of group work?

Nakamura san: The decisions are mostly done by Kengo Kuma, I sometimes say my opinion but mostly he decides. So to make his decision easy and quick I talk to his students a lot, about what is important, what they should do, and go step by step. So because he does the same at his office, he decides quickly, just starts out of the proposals, and then he decides quickly, but if the work is not enough, he can’t make decicion, so the work is most important.

How far goes the conact between students in his Lab and Kuma?

Nakamura san: Sometimes students can contact him, his telefon number is basically open, *GIGGLES* but sometimes/mostly it only makes confusion for him, so he has me to ask what happened, so that is managed by staff, not only me, there is a three assistant staff in laboratories. In his office a meeting for each project, durates for an average of 3-5 minutes, but many times, at least twice a week, we can talk to him in these 3 minutes, but it’s enough, he has a lot of things to do outside office. I think it’s a NEW (age) style of architects. Before that there are 2 types, one is sitting on his desk, talking to staff and sketching with them, and then the other one is just going outside, and when they come back the staff is doing the work.

But in his case it’s a combination, and finally when the work is done, every design in total looks like his design. In Japan we have a big design company named “Nikken Sekkei”, one of the biggest in the world.
In this kind of office, design is kind of anonymous, but the Kengo Kuma associates is totally lead by the architect Kengo Kuma, in his name, and in his design, but with more than 50-70 projects at the same time there is 3 minutes for each meeting. The staff is doing a lot of work, but finally the design is totally about him, it’s a very clear way to do that.

Kengo Kuma
INTERVIEW

Za Tristotrojku razgovarala: Soraja Ćehić

Impuls sinapse
Glavni impuls ove radionice je predavanje jednog od najpoznatijih svijetskih arhitekata iz Japana Prof. Kengo Kuma, koji je sa svojim dosjetljivim konstrukcijama, i specifičnom upotrebom autohtonih materijala jednog mjesta, kroz mnogobrojne projekte dao svoj prepoznatljiv potpis u arhitekturi.
Kuma je kao predsjedavajući član žirija vodio evaluaciju radova, te kroz razgovor sa grupama, dao prijedlog za daljni fokus rada.
Kroz razgovor sa Kuminim asistentom, saznali smo da prilikom biranja rješenja projekta, Kumi obično ne treba duže od tri minute, to nas je zaintrigiralo da pitamo, na osnovu čega izdvaja jednu ideju od ostalih u tako kratkom vremenskom periodu.

When your team offers a lot of proposals, what plays the main part in choosing one of them over the others?
Kuma san: It’s basically intuition, but as a basis to that intuition is a “first time to see”, I don’t like the word originality, because originality is coming from the ego of the architect, than I don’t like the word originality but “first time to see”. The surprise is important, I always try to pick up some surprising idea, not necessary to be mature, not necessary to be well developed? But I always like the surprise.
U razgovoru sa studentima profesora Kume saznali smo da većina njih radi u njegovoj laboratoriji I to nas je ponukalo da istražimo nešto više o tome…
What is necessary for a student to come to your team?
Kuma san: Aa, alright, well, for me the energy is important. If the energy is good at a place we can work together, I believe some things can happen, but if there is no energy, nothing can happen, because, for architects the most important talent is not ethics, the most important talent is energy.
A message for young, ambitious architects?
Kuma san: Like me, to be strongly pursuant to travel! …. As I decided to do workshop with Darko Radović here, because this place looks, for me, as kind of a “new place”, but to go to the new place, it always gets something for you, as for me when I was student, I didn’t read books too much, I did travel to different places, and always after coming back from the trip I found out that I became another Kengo Kuma. I’m always changing myself trough the travel.

Thank You very much, arigato!
Kuma san: Thank you *laughts* arigato!

Mostarski Dani ORISA

Biti dio organizacije ovog događaja kao partner je od neprocijenjive vrijednosti ne samo za Mostar već i cijelu Bosnu i Hercegovinu. S toga Vas pozivamo da nam se pridružite!