Brutalni i moderni beton Jugoslavije

Intervju koji je ekskluzivno za Oslobođenje, dao kustos MoMA Martino Stierli.
Njujorška MoMA već tri godine priprema izložbu o arhitekturi naše bivše države.

Mnoge je prijatno iznenadila vijest koja je stigla iz New Yorka polovinom januara ove godine. Jedan od najuglednijih svjetskih muzeja Museum of Modern Art (Muzej moderne umjetnosti) planira 15. jula otvoriti izložbu posvećenu arhitekturi Jugoslavije. Po najavama, to bi trebala biti najobuhvatnija retrospektiva svih značajnih crteža, planova, fotografija, nacrta, videosnimaka i ostalih artefakata koji govore o građevinama nastalim u Jugoslaviji od 1948. do 1980. godine prošlog stoljeća.

Izložba koju je odabrao glavni kustos Odjeljenja za arhitekturu i dizajna MoMA Martino Stierli nosi naziv “Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948-1980” (Ka betonskoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji, 1948-1980), još pri najavama je istakao da će to biti prvo predstavljanje izuzetnih djela vodećih arhitekata socijalističke Jugoslavije američkoj i međunarodnoj javnosti.

Unapređivanje urbanizma

“Izložba će istaći značajan, ali još nedovoljno istražen opus modernističke arhitekture, čije napredno razmišljanje ima uticaj i danas”, navedeno je u zvaničnom saopštenju odaslanom iz muzeja početkom godine.

Taj put jugoslovenske arhitekture uvijek je intrigirao stručnjake, za što postoji jedan vrlo logičan razlog – naime, pozicionirana između kapitalističkog Zapada i socijalističkog Istoka, Jugoslavija nije upala u podjele koje je neminovno donio hladni rat, nego se priključila Pokretu nesvrstanih. U to turbulentno vrijeme jugoslovenska vlada je započela ubrzanu modernizaciju i izgradnju, u cilju privrednog razvoja, unapređenja svakodnevnog života građana i afirmisanja raznovrsnosti kultura u regionu. To ne samo da je bio sjajan recept za motivisanje naroda nego je postao i izvozni proizvod. Jugoslavija je počela unapređivati urbanizam i izgradnju širom zemalja u razvoju, posebno nesvrstanih zemalja u Africi i na Bliskom istoku.

“Jugoslovenske arhitekte odgovorile su na kontradiktorne zahtjeve i uticaje razvojem poslijeratne arhitekture koja je podjednako bila na liniji, ali se i razlikovala od pristupa koje je bilo moguće vidjeti u ostatku Evrope i šire”, pojašnjavaju iz njujorškog Muzeja moderne umjetnosti.

“Jugoslovenska arhitektura koja je obuhvatala i nebodere građene u stilu međunarodne prakse i brutalističke ‘društvene kondenzatore’, manifestovala je radikalnu raznolikost, hibridnost i idealizam koji su karakterisali i samu jugoslovensku državu”, dodaje se u istom saopštenju.

Izložba će uistinu istražiti širok raspon tema – od procesa urbanizacije velikih razmjera, preko upotrebe tehnologije u svakodnevnom životu, spomenika i memorijalizacije, do globalnog dometa jugoslovenske arhitekture. Postavka obuhvata radove najvažnijih jugoslovenskih arhitekata, među kojima su Bogdan Bogdanović (1922-2010), Juraj Neidhardt (1901-1979), Svetlana Kana Radević (1937-2000), Edvard Ravnikar (1907-1993), Vjenceslav Richter (1917-2002) i Milica Šterić (1914-1998).

Posjetioci će se tako moći upoznati sa skulpturalnim enterijerom Šerefudinove Bijele džamije u Visokom, preko rekonstrukcije Skoplja poslije zemljotresa (1963), koju je osmislio japanski arhitekta Kenzo Tange, sve do Novog Beograda i njegovim velikim ekspresivnim stambenim blokovima. Izložba nadasve istražuje jedinstveni raspon formi i oblika produkcije jugoslovenske arhitekture i njen distinktivan, a višestruki karakter.

Glavni krivac za izložbu je glavni kustos za arhitekturu i dizajn u MoMA Martino Stierli, dok su mu svesrdnu pomoć pružili Vladimir Kulić i Anna Kats. Stierli dolazi iz Švicarske, gdje inače radi kao profesor historije moderne arhitekture na Institutu za historiju umjetnosti u Zürichu. U New York je stigao prije tri godine, kada je zamijenio Barryja Bergdolija, koji je otišao na funkciju profesora na Univerzitet Columbia.

Kritička revalorizacija

Mladi Švicarac je više nego kvalifikovan za odgovornu funkciju u muzeju. Direktor MoMA Glenn D. Lowry ga opisuje kao “efektnog i energičnog lidera čija su širina i dubina znanja i interesa u arhitekturu, dizajn i modernu umjetnost impresivna”.

“On donosi međunarodnu perspektivu, a istovremeno posjeduje nevjerovatnu sposobnost da briljantno povezuje arhitekturu i ono što ona predstavlja u kulturalni kontekst. Njegovi stavovi su čvrsto ukorijenjeni u historiju moderne arhitekture i umjetnosti, oplemenjeni neiscrpnim interesom za savremenu praksu”, ističe direktor slavnog muzeja čiji je Odjel za arhitekturu najstariji na svijetu – osnovan je davne 1932!

Budući da smo i mi dio Jugoslavije, živo nas je zanimalo kako se MoMA uopšte odlučila da obradi temu jugoslovenske arhitekture, koliko tih artefakata dolazi iz BiH i kako će to sve izgledati. A ko bi nam sve to mogao bolje objasniti do Martina Stierlija? Ekskluzivno za Oslobođenje kustos ove izložbe donosi unikatan uvid u vrlo zanimljivu i intrigirajuću postavku.

Kako ste došli na ideju da njujorškoj, ali i svjetskoj publici, predstavite jugoslovensku arhitekturu?

– Inicirao sam održavanje izložbe, jer sam sve više postajao zainteresovan za poratnu i brutalističku arhitekturu u istočnoj Evropi i posebno Jugoslaviji, kroz razne publikacije, ali i društvene mreže. Također sam postao svjestan rastućeg akademskog interesa ka ovim visokoinovativnim arhitektonskim djelima koja su bila uglavnom nepoznata van regiona. Sve je to uticalo na logičnu odluku da formiramo ovu vrlo bitnu izložbu, jer će ona prouzrokovati i kritičku revalorizaciju ovog daleko potcijenjenog poglavlja arhitektonske historije u duboko razdijeljenom, hladnoratovskom svjetskom poretku.

Kakav je Vaš stav prema jugoslovenskoj arhitekturi?

– Arhitektura bivše Jugoslavije nije bila dovoljno adekvatno posmatrana kroz prizmu globalne historije moderne arhitekture. Tradicionalno, ta historija je vrlo čvrsto i oduvijek bila naklonjena zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi, te je tako i izostavljala velike i značajne dijelove arhitektonske produkcije u drugom dijelu 20. stoljeća, a sve unutar postkolonijalnog i sve više globaliziranog svijeta. Ako i ikako, arhitektura iz istočne Evrope ili Azije je prečesto bila pogrešno interpretirana kao kasna adaptacija načela modernističke arhitekture, kako je to prvi put formulisano u centralnoj i zapadnoj Evropi dvadesetih godina.

Bh. arhitektura

Ipak, takvo predstavljanje pravi ogromnu grešku i ne uspijeva prepoznati visokoinovativnu interpretaciju modernizma unutar dijaloga sa lokalnim tradicijama i karakteristikama.

Koliko vremena je bilo potrebno da se prikupe svi eksponati koji će biti predstavljeni na izložbi?

– Pripreme za izložbu traju skoro tri godine. Počeli smo predselekciju materijala koja je bila bazirana na nekoliko intenzivnih radionica sa članovima našeg savjetničkog tima kustosa, koji su predstavljali sve zemlje i gradove koji će biti predstavljeni na izložbi. Dalja selekcija je napravljena tokom vrlo temeljitih istraživačkih putovanja kroz region tokom 2016. i 2017. godine, kada su dva kustosa posjetila veliki broj uglednih institucija i osoba.

Pretpostavljam da to uključuje i Bosnu i Hercegovinu – možete li mi reći nešto više o artefaktima koji dolaze odavde?

– Bosanskohercegovačka arhitektura će biti vrlo dobro reprezentirana na izložbi. Radovi Juraja Neidhardta, posebno njegovo iskonsko djelo “Arhitektura Bosne i put u savremeno”, biće predstavljeni u monografskom prostoru kako bi naglasili izuzetnu vrijednost njegovog doprinosa. Radovi Zlatka Ugljena će također biti prominentno prikazani, sa Bijelom džamijom u Visokom kao glavnim projektom unutar prezentacije. Nekoliko građevina Ivana Štrausa biće naglašeno na poseban način kako bismo istakli njihove strukturalne inovacije.

Izložbu prati i vrlo bogata i detaljna publikacija koja će na jednom mjestu objediniti svu vrijednost i naslijeđe jugoslovenske arhitekture?

– Da, katalog izložbe će izdati MoMA u isto vrijeme kada ona bude otvorena, a nosiće i isti naziv. Unutar ove publikacije pripremamo nekoliko eseja koje su napisali ko-kustosi izložbe, kao i mnoštvo priloga čiji su autori članovi lokalnih savjetodavnih grupa. Katalog će također sadržavati i veliki broj arhivskih materijala, uključujući crteže i historijske fotografije, kao i neke nove fotografije koje je za nas napravio švicarski fotograf Valentin Jeck, specijalizovan za arhitektonsku fotografiju.

Mostarski Dani ORISA

Biti dio organizacije ovog događaja kao partner je od neprocijenjive vrijednosti ne samo za Mostar već i cijelu Bosnu i Hercegovinu. S toga Vas pozivamo da nam se pridružite!